11
petak
studeni
2011
Svjetlost duše tvoje
Dragi moji,češće pišem na svom drugom blogu,no mnogi ste mi ovdje dragi i zanimljivi.
S radošću dočekam sve koji svrate,pozdravljam vas
Tay
Svjetlost u tami, tišina modro gori
tama svjetlošću tvojom zapletena
duša svilena što zbori
o ljubavi dalekoj,duši blizanki
što dahom svojim borove miluje
i licem krade rumenilo nebu
što tajne sazviježđa u očima svojim nosi
pod svodom mrsi niti mjesečine
a ne vidim lice,znam ti samo ime
Svjetlost u tami,poput svjetionika
rasipa srcem nostalgije slap
tame kapi što žar postaju,zatrepere srećom
i ja s njima,mala na dlanu tvome kap
na usnama tvojim neizgovoreno ime
a zjenicom ptice na jug žele da polete
ja vjetrom divljim dotaknuću ti lice
da ukradem drugoj dodir tvoje kože
i osmjeh skriven u kutku usana
spremiću sjećanju pod okrilje
svjetlost duše tvoje
komentiraj (16) * ispiši * #
06
četvrtak
listopad
2011
Drugačije te želim...
Ja sam beskrajna obala
bude me kišni vjetrovi s juga
ti poput plime dolaziš i odlaziš
trag ostaviš,u pijesku sna bijele oblutke
dok moj pogled daljinom prati bijela jedra
moje su ptice o nebo naslonjene
snažna jata želja poletjela visoko
drugačije te želim
kao korijen zemlji darovan
kao grane masline isprepletene
kao nebo i more sutonom zagrljeni
ispod vela tame,na bijeloj morskoj pjeni
drugačije te želim
kao sjena što krošnje zrele vremena prati
gdje nevrijeme i vrijeme zajedno postoji
u trenutku gdje ne postoje sati
već beskrajna ljubav dušom teče
drugačije te želim,beskrajno
ja,nemirno mirna začarana tobom
notama tišine darujem kapi mjesečine
čekajući plimu da se obali vrati
komentiraj (9) * ispiši * #
16
četvrtak
prosinac
2010
Sred lutanja duše
Zagrli me snažno u sumrak svitanja
sve moje tajne obojiše svodove daleke
osjeti dubinu moje tople duše
ne reci ništa, budi tu bez pitanja
Ispletene beskrajne duboke misli
riječima zapovijedam da odlutaju daleko
tijelom čudna plima beskrajno mnogo želja
tek vjetrom šapućeš mi zanesen daleko
Da, tu sam sred lutanja duše
pukotinama vremena izmrvih tijelo svoje
i dah ostaje jedino što me tišti
dok očima tražim oči tvoje
komentiraj (13) * ispiši * #
27
ponedjeljak
rujan
2010
Dvije rijeke potekle...
I dušom mi zatreperi daljina
u meni beskonačnost svjetova
jesam li ja ona ista koju poznah
kao da su dvije rijeke potekle
u mojim mislima izvorom zaiskrila jedna
druga od mene ode, poteče vremenom
bujicama noseći želje i nadanja
Znaj,od sebe ka tebi živim
na grani jutra,začahurena srebrnim nitima
u noć otvaram svoja krila poput leptira
ka svodu tišinom obojenom,onom snu
gdje zagrljaji i osmjesi čekaju dodir
gdje dječak plete pletenice mojoj kosi
a sjaj u očima je sjajniji od zvijezda
Istina je da vrijeme odnosi trenutke
istina je da otvorena vrata ostavljam
koracima da se jednom vrate,poslušaj
moja je duše uvala utihnula prvim kišama
a more,more miruje i čeka samnom
tvoje bijelo jedro s obzora i cvjetove novog proljeća
i tvoj topli osmjeh na pragu jeseni
komentiraj (9) * ispiši * #
31
subota
srpanj
2010
Pjesmom vjetra...
I raspukne se noć na dva dijela
praskom zore magle rastopljene
korakom srne ugazih u zelenu travu
onako meku i vlažnu od noćne tišine
jutro umornih kapaka poteče rumenilom
iznad ustreptalog jata probuđenih ptica
pucketaju grančice pod još snenim koracima
šapnuću ti,tražila sam te noćas u snu
Miris ružmarina na užarenoj stijeni
i val neumoran što snažno obalu kvasi
na tihom dnu školjke otvoriše svoja tijela moru
krošnjom čvornate masline skriven
cvrčak zategnuo svoje strune
za pjesmu neprekidnu do sutona
vjetru zapletenom u mojoj kosi
što mrmori,šumi,pjeva
I zvjezdani trag ostaviše nebu skitnice padalice
trag tebi što ispod svoda ljubav sniješ
i, pitaš se ,gdje je tvoje nebo
na planini visokoj dotaći ga želiš
a dolinom jeka rijeke odjekuje
kotrlja,nosi,otkida plave boje duge
u daljine neke bezvremene
sinjem moru,bijeloj stijeni, rumenome jutru
pjesmom vjetra prema meni
komentiraj (5) * ispiši * #
19
subota
lipanj
2010
Zaigrana
Pozdrav lipi moji blogeri,ja kapnem rijetko no ipak kapnem ovdje:))
Želi posebno pozdraviti blogera DIDU,ma gdje bio žao mi je što više ne pišeš jer tvoje riječi i otisak duše su posebni.Vrati se!!!
Zagrljaj svima
... ... ...
Zaigrana zrakama sunca
šapućem vjetru u kosi
polako,zaista polako
sjećanje me daleko nosi
onim putem prašnjavih dana
crvenih trešanja i grozdova zrelih
osjećajem slobode s ničim u rukama
tek osmjehom na licu i sjajem u očima
kad zakoračih u život korakom smjelim
I bilo je sudbine puteva raznih
raskršća što nikuda ne vode
poneka suza ispod šarene duge
komad sreće kraj komada tuge
u ogledalu susrećem sebe
djevojčicu s mašnom u kosi
sa stručkom poljskog cvijeća
na tratini bezbrižnih dana
sred rascvjetanog proljeća
Čekam,što li to čekam
u maglovitim jutrima gdje topi se tama
poljane makova uvijek su isto crvene
dok godine teku koritima sjećanja
želje su biseri na dnu duše skrivene
ispod površine ,odjekuje izvor istine
svakog od nas,čekanje čeka
možda tvoj korak zaluta s kapima kiše
skriven olujom u sklopljenim očima
pa prošapćeš zaboravljeno ime,u samoći
čekam ,što li to čekam trenutkom zaigrana
komentiraj (7) * ispiši * #
09
utorak
ožujak
2010
Pjesnik...
I dok svjetlost rasipa svoje dodire
u naborima noći tišina uzdiše
jedan pjesnik uronjen u sjećanja
gledajući mjesec sjetno stihove piše
sve njegove riječi u tišini teku
dok plamene zvijezde svoj odraz jutrom gube
tijelo mu drhti i oči su vlažne
čije li sad usne njene usne ljube
uspomene bole,previše su snažne
tisuću bolnih koraka unutar sebe
pepeo i prah starih uzdaha gori
u srcu što vapi,trebam samo tebe
Života crno bijele slike poput jata ptica
na obale sjećanja slijeću i polijeću
srce puno jada,gusta magla boli
pjesnik živi san o novom proljeću
mrveći trenutke u srebrni prah
želeć samo da ga netko voli
polomljena slova na bijelom papiru
cvjetovi bez boje na izgorenim poljima
zid tišine puca pred valom istine
nova pjesma u duši čeka da se rodi
o ljubavi,samoći,životu,o slobodi
pjesnik sjetno živom dušom slika
sjećanja sliku u zlatnom okviru
komentiraj (22) * ispiši * #
24
srijeda
veljača
2010
Čekajući jesen....
Čekajući jesen.......
O usnule dokove noći vezala sam svoje snove
mjesečevim nitima ispreplela tišine
sve istine i laži nasukane o tijelo
kao brod bačen,olujom o hridi
ispod kapaka skrivene boje duge
molitva sudbini da zaobiđe,da ne vidi
što ostalo je,zidovi bez temelja
pjesme bez riječi,trenutkom zastale
na rubu napuknutog srca praznom
kao stranac na napuštenoj stanici
Ovaj val u duši što otima me meni
zapleten o jutro što sviće , uvjek isto
u bol uronilo vrijeme,razlivene misli
prašnjava umorna cesta pod stopama
dok vjetar zaboravljen u travi gazim
umoran od lutanja,od obećanja
čekajući jesen,da osjetim boje
nekada naše,sada nijeme zriju
u vinogradima rodnim,tek sjećanja
komentiraj (7) * ispiši * #
22
ponedjeljak
veljača
2010
Nemoj da me pratiš...
Nemoj da me pratiš
ja sam divlje more
ti si samo plime val
kad zalutaš na pučini
gdje ćeš da se vratiš
izgubićeš zauvijek svoj žal
Ja sam olujni vjetar
ti si samo ptica
moje nevere ne možeš pobijedit
tihe visine snova koje volim
daleke puteve mojih želja
tvoje srce ne može slijedit
Moja duša je nemirna rijeka
ti si samo list koji njome plovi
tokove moje ne možeš zaustavit
zagrljajima pokupit prolivene riječi
zato,nemoj da me pratiš
kapi kiše ne može nebo da ulovi
misli su moje sjećanja niske
otkucaji vremena paučine niti
nemoj da me pratiš
ja sam daleko,neću tvoja biti
komentiraj (3) * ispiši * #
12
petak
veljača
2010
Ako vjeruješ
I opet zima zagrlila svitanje...jučer snijeg na moru,prekrasni pejzaš .Čarolija trenutka,kao rukom slikara iscrtane poljane,bijele krošnje.Danas sunce ,vrijeme se poigrava s priridom,s nama...kad je tmurno loše smo raspoloženi,tihi i uronjeni u misli.Čim izađe sunce,živnemo i izmigoljimo van kao gušteri,udahnuti svjež zrak,zaroniti u modrinu neba među ljude.Uževajte u današnjem danu,pozdrav svima do čitanja
AKO VJERUJEŠ
Na obzoru daljine tišina miruje
u kovitlacima vjetra rumenilo sutona
trzaji valova zarobljeni u dubinama
svjetlost meka umire pod oštricom tame
i sve nestaje polako, ostaje samo privid
tvog života, tvog ja,tebe...
shvaćam te,shvaćam potpuno
skrivenog u sazviježđu tvojih svjetova
zatvoren u kristalnoj klopci svojih strahova
hrabrost te ne dodiruje,tek promatra,čeka
zatrpana zamkama posrtaja između koraka
riječi su prazne ljušture tvojih misli
vapaj nečujni tvoj krik,sklopljenih vijeđa
gdje je nestao pogled
Na obzoru daljine samoća diše
za vratom osjećaš dah,vruć i ljepljiv
krhku ,ledenu sjenku svojih sumnji
svjetlost izronit će iz tame,jednom
vriskom probuđenih nemirnih jata
sklupčan poput djeteta u svom zagrljaju
nemajući ruke nečije da te tješe
udahnut ćeš opet kao prvi put rođenjem
kada pobjegneš svojim demonima
a oni su stvarni,postoje dok vjeruješ
misli su labirint iz kojeg želiš pobjeći
plačeš slomljen pred beskrajem puteva
pitajuć se postoji li tvoj anđeo
a izlaz postoji,skriven u tebi
ako vjeruješ
komentiraj (10) * ispiši * #
